beats by dre cheap

Utišane široke narodne mase... Ili je to - ili ja više ništa ne čujem.

 

PISMA IZ NESVIJESTI 2

 

Draga Diane,

 

Znaš li ti kako je to kada ti se zgurdumi? (Nemaš ti pojma šta znači „zgurdumiti“!) Kad je kraj sedmice, pa se miješa umor sa olakšanjem. Povremeno me spopadne krivica, bolje reći spopadne me žal,  što se moje vrijeme sabilo. U neku čudnu dimenziju; svoje vrijeme zamišljam kockastim. Tačno omeđene obaveze u prostoru, ograničene (ne)mogućnostima. Obaveze imaju dimenziju (vidiš, to nisam ranije primijetila!). Bilo bi divno da je moje vrijeme u nekom ogromnom balonu od sapunice. Pa da prsne, a ja se sva razletim u njemu.

Posmatram kako se ponašaju ljudi oko mene. I ne primijećujem nikakvo zadovoljstvo u njima. Mislim da je to prelazno, jer ja se već 6 mjeseci nisam nasmijala od srca. Nije to sad neka velika tragedija, ne dešava se nikom ništa loše, nego je svaka obaveza postala teret. Izvlače se neke skrivene snage iznutra, rezervno pogonsko gorivo, a sve da bi se funkcionisalo onoliko koliko moraš. A to šta ostane tebi bude tako malo i škrto i nedovoljno za sve one svjetove koje si namislio okrenuti naglavačke (ne tebi Diane, ovdje mislim na sebe, ne budi bukvalni shvaćać napisanog. Čuj – shvaćać.).

 

Evo, recimo, ja. Za šest mjeseci sam razvila mračni dio svoje ličnosti. Ja pojma nisam imala da mogu biti ovako dosadna.

 

 

Pisma
http://mojetajne.blogger.ba
01/06/2012 08:58