beats by dre cheap

U iščekivanju šarenila

 

DIZZINESS

 

Izvuklo me juče na ulicu. Izašla sam radi jednog razloga, a onda produžila hodati bez razloga. Kupila sam tri knjige, devet boja, samoljepljivu tapetu, trakicu sa šljokicama. Dvije svijeće i buketić visibaba. Do ciljne pozicije babe su sve više počele visiti i ja sam ih sahranila u kantu za smeće. Izvela sam glavu u šetnju i glava se nije nimalo ugodno osjećala. Ja je želim ko svezan balon za vrat, a ona je, za inat meni, kamen. Imam sada dva kamena u/na sebi – glavu i srce. U svom životu nisam bila dosadnija.

 

U posljednje vrijeme, legnemo u krevet više nas – i svaka od „nas“ sam ja. Dok se jedna vrti i smišlja strategiju „kako najbolje osmisliti posao?“, druga se tješi „ujutro će sve bit bolje i ne paniči sad“; tu se protegne ona ja koja misli da su posao i smišljena strategija u onome što se radi samo „način za preživljavanje“, pa smiruje prethodne dvije mislima „sve će to bit Roger“.

 

Tu sam i  ja koja bi se okrenula za 180 stepeni i postavila tabane (ovim prethodno spomenutim) uz glave i razmišljala o proljeću, novom vedrom jutru, odmoru na moru i dobrom raspoloženju. O druženju, lijepim ljudima, pametnim i zabavnim ženama i endemičnoj pojavi kao što je gentleman. Prosto je zastrašujuće kako je malo dobrih muškaraca na planeti! Ista ta bi da piše, ali joj ne ide. Ubijena inspiracija, zbunjena misao.

 

Ima jedna ja koja sjedi na rubu kreveta, u potpunom mraku i tišini, katatonična i iritantna. Opsjednuta tuđim mislima, problemima i nagonom da pruži pomoć. Ta ja vegetira, stari i upoređuje. Sve ostale ja ju gledaju i shvaćaju da je ta ja definitvno zaslužila da ju se izgura iz kreveta, eliminiše i oslobodi mjesto za onu ja koja bi bacila prekrivač sa ostalih ja i oživjela mrak, zapjevala, hvatajući jastuke i plešući s njima u rukama sve dok se perje ne razleti. Onda dođe mama-ja i smiruje strasti, jer već odavno ja tu ne ležim samo da bih se odmorila i naspavala radi sebe nego i radi funkcionalnosti i roditeljske upotrebljivosti. Tzv. ja-operativac, logistika. A od toga ne pravim mit. Valjda je zato ta ja zadnja spomenuta i uvijek dođe na kraju, da uspava sve ja-ove koje upravo pobrojah. Krovna ja.

 

Ujutro se budim i treba mi neko vrijeme da shvatim koja od tih ja se uvukla jutros u moje tijelo. Shvaćam da nije važno, sve dok postoji ova ja koja ih sve gleda s visine i drži pod kontrolom.

 

[IMG]http://i55.tinypic.com/20tfrza.jpg[/IMG]

Pisma
http://mojetajne.blogger.ba
23/03/2011 10:38