beats by dre cheap

Sweet dreams

 

SIN CITY

 

Sanjala sam kako se nalazim u nekom malom nepoznatom gradu, sivom i tijesnom. Pitala sam se šta ja tu radim, koga tražim, kako sam tu došla? Lutajući kroz neke prljave ulice, mokre od kiše koja je tek prestala padati, čula sam galamu. Isprepadane glasove ljudi, megafone i tupi odjek nogu u trku. Kroz sivilo je povremeno dopirala blještava svjetlost, a koja bi trajala tek neki djelić sekunde. Kao rotacijska svjetla ambulantnih kola.
Najednom sam sve to gledala sa nekog bezbojnog krova. Pred mojim očima bila je mapa grada, sa ulicama i ucrtanim zgradama. Ljudi su bili samo tačkice koje se brzo pomjeraju. Čak sam mogla vidjeti i sebe kako se krećem, tek mala tačka koja ne zna put pa se zavlači u ćorskokake ili istrčava nezaštićena na trgove.
I onda – opet sam bila s dvije noge na zemlji. Sad sam opet sve vidjela normalno, u ravnini očiju. I dalje je sve bilo sivo i zidovi kuća bili su stari. Hrapavi. Fasade su bile hladne i mrvile su se pod prstima. Lupala sam na svaka vrata koja su se našla ispred mene. Nisam mogla nigdje da se sakrijem. Znala sam da je opasnost sve bliže i prolazila sam kroz osjećaj panike od kojeg sam gubila razum i snagu.
Uhvatila sam neku šteku nekih vrata na nekoj kući. Vrata su se otvorila i ja sam ušla unutra. „Ima li koga? Hej?!“ Niko nije odgovarao i ja sam osjetila olakšanje. Sjela sam na neki kauč. I tek tada pogledala oko sebe: sve je bilo staro, imalo je težak miris. Pomislila sam da je ukleto mjesto, negdje gdje živi sāmo zlo. Lijevo su bila ulazna vrata, desno hodnik. Krenula sam desno. Našla sam vrata kupatila, do pola staklena. Upalila sam svjetlo. I dok sam pokušavala pronaći sebe u ogledalu, čula sam da se ulazna vrata otvaraju i da je neko ušao, teškim korakom.
Uplašila sam se. Osluškivala sam. Nešto je zlokobno zavladalo prostorom. Tražila sam mjesto da se sakrijem. Čučnula sam u neki ćošak, skupivši se u sebe samu. Smanjila sam se. Zažmirila sam, stavila ruke preko očiju. I počela sam vrištati ime jednog čovjeka, da dođe, da me spasi. Bila sam tako glasna da sam osjetila kako mi je grlo počelo krvariti.
Tad sam se probudila.

Otad je prošlo, evo, 7-8 sati, a ja sam još uvijek pod dojmom svega. Ne pričam puno. I nemam snage.



[IMG]http://i44.tinypic.com/2dbryih.jpg[/IMG]

Pisma
http://mojetajne.blogger.ba
19/04/2010 12:52