4 Vilerova goblena
STRPLJENJE
Vidiš, tamo su ti beskraji. (Pokazuje ka blještavom nebu, prstom umočenim u sladoled od limuna.)
Kakvi beskraji? (Osjeća kako joj vrhovi nožnih prstiju propadaju u vreli pijesak.)
Beskraji svega lijepog, i onoga što želiš da traje. (Iskusno će on. Dim mu iz usta, od cigarete.)
Nije istina. Ja znam da takvi beskraji nisu tamo. I da nisu tako daleko. (Ona, provjerava jesu li joj na ramenima nikli plikovi?)
Vidiš, tamo su ti beskraji. (Pokazuje ka sivom i kišnom nebu, prstom umočenim u toplu čokoladu.)
Kakvi beskraji? (Osjeća kako joj se kapi kiše slivaju sa kišobrana na rame i cure niz mantil ko bjelance razbijenog jajeta.)
Beskraji svega lijepog, i onoga što želiš da traje. (Važno će on. Kašlje, sitne kapljice pljuvačke frcaju iz usta.)
Nije istina. Ja znam da takvi beskraji nisu tamo. I da nisu tako daleko. (Ona, provjerava da li joj je i kosa mokra? Kiša je sve jača.)
Vidiš, tamo su ti beskraji. (Pokazuje prstom ka crnom januarskom nebu, umočenim u vunenu rukavicu)
Kakvi beskraji? (Osjeća kako joj vrhovi nožnih prstiju počinju odumirati od hladonoće.)
Beskraji svega lijepog, i onoga što želiš da traje. (Značajno će on. Para mu iz usta.)
Nije istina. Ja znam da takvi beskraji nisu tamo. I da nisu tako daleko. (Ona, provjerava jesu li joj otpale smrznute uši.)
Vidiš, tamo su ti beskraji. (Pokazuje ka svijetloplavom nebu, proljetnom, prstom umočenim u gusti sok od breskve.)
Jebali te beskraji. (Ne osjeća ništa osim oslobađajućeg bestežinskog stanja.)
